asd
asd Vlaški Mozaik

Laura Koveši i Verica Barać, rumunska i srpska heriona u borbi protiv korupcije & uticaj uređenja država po najvišim standardima na manjinska pitanja


DNA ili Rumunski Nacionalni direktorat za borbu protiv korupcije je  jedna od najefikasnijih institucija u borbi protiv korupcije na svetu. Tu poziciju drži posljednjih 5 godina. Na čelu ovog Direktorata je od 2013 do 2018. godine bila Laura Kodruca Koveši, kada je došla na ovu poziciju imala je samo 40 godina.

Rukovodila je timom od preko 120 istražitelja koji su pokenuli hiljade istraga protiv najviše rangiranih političara, sudija, biznismena, itd. Rezultat je na stotine osuđenih za razna krivična dela iz sfere politike i biznisa uglavnom zbog pranja novca, zloupotrebe položaja, falsifikovanja izbora. Najznačajnije istrage i osude su u vezi sa politikom i korupcijom u vrhu državnog aparata. Političkoj mafiji i povezanim poslovnim ljudima oduzeta je protivpravno stečena imovina u vrednosti od skoro 2 milijarde dolara.

Dok u Srbiji ovako nešto nije ni u planu, rumunski mediji neprekidno sa  iščekivanjem prate ko će biti doveden u zgradu Direktorata na ispitivanje. Deo javnosti koji nije povezan sa kriminalom pruža veliku podršku Lauri Koveši, njenom timu, i rumunskom sudskom sitemu uopšte. Stotine hiljada ljudi je izlazilo na ulice da podrži rad Direktorata kad god bi političari pokušali da izmenama propisa umanje njegovu efikasnost, kao i kada bi predlagali smenu Laure Koveši.




Sve ovo vreme, Laura Koveši i njen tim su na meti kritika domaćih političara, ali imaju ne samo ogromnu podršku naroda, već i podršku mnogih evropskih centara koji prepoznaju značaj toga da što više država EU ima sinhronizovan nivo vladavine prava. U suprotnom veliki deo EU ostao bi unutrašnja periferija Unije.

U Nemačkoj i Francuskoj je npr. uobičajeno da premijeri i predsednici budu procesuirani i to govori o snazi ovih država, odnosno o funkcionisanju koje podrazumeva da državni funkcioneri nisu isto što i država. Tako je Laura Koveši za svoj rad dobila niz priznanja, nagrada i odlikovanja u inostranstvu. Rumunski korumpirani političari međutim, ovakva priznanja koriste za napade na sudski sitem pod izgovorom da se radi o stranoj zaveri protiv njih a ne o njihovoj odgovornosti koja je u stvari njima "izmišljena" a sudski procesi "namešteni".

Dvadesetak ministara koji su bili na vlasti od 2004. godine je optuženo ili osuđeno u Rumuniji zbog koruptivnih dela. Procesuirani su i mnogi drugi političari i biznismeni, a među njima je i bivši premijer Rumunije Viktor Ponta. Isti Viktor Ponta koji je nedavno dobio srpsko državljanstvo, čime se po svemu sudeći vodeći srpski političari ponose. U tom kontekstu relevatno je i da je najtraženiji rumunski begunac Sebastijan Gica pobegao upravo u Srbiju, mada je lociran i priveden, srpske vlasti ga štite i ne izručuju Rumuniji. Sebastijan Gica je jedan od najvećih korupcionaških afera u Rumuniji, usko povezan sa tamošnjim poslovnim krugovima, bezbedonosnim službama i političarima, optužen je za pronevere od više stotina miliona dolara. Sebastijan Gica je prešao u Srbiji put od hapšenja pre oko godinu dana do toga da je jedna od njegovih firmi nedavno učestvovala na tenderu Ministarstva finansija Srbije vrednom više od milion evra. Gicina firma je zajedno sa još jednom firmom na trenutak bila i pobednik tendera prema pisanju Danasa, da bi po prigovoru drugoplasirane firme ipak izgubila posao. Međutim, skandalozno je što je Gica kao begunac iz drzge države uopšte slobodno učestvovao na tenderu, a posebno što je bio na korak od toga da posao i dobije.

Da li je ova povezanost Gice sa srpskim političkim i poslovnim krugovima i stvari koje zna o tome razlog zaštite koju mu srpske vlasti pružaju? Otkrivanje takvih, za sada potencijalnih afera, neminovno bi dovelo da pokretanja međunarodnih istraga te bi DNA morala da optuži i faktore preko granice, što bi mnoge stavilo u nepovoljnu situaciju.

List Danas izvestio je i o poseti rumunskog ministra pravde Toadera Beogradu aprila ove godine, baš u vezi Gice i zastoja u procesu ekstradicije Rumuniji ovog begunca. Sam Toader je međutim deo anti-DNA lobija u rumunskoj vladi, i perjanica je pokušaja blokiranja DNA u ovom pohodu na kriminal u visokim krugovima. Te su njegovi stvarni ciljevi po ovom pitanju u rumunskoj javnsti diskutabilni. Neizručivanje Gice i zataškavanje celog događaja samo podgreva sumnju.

Tako je Toader saopštio novinarima da je Rumunija zaključno sa 9. martom 2018. godine dostavila sva potrebna dokumenta koja su zahtevale srpske vlasti. Međutim, list Danas izveštava u tekstu od 26. marta 2018. godine da u nadležnom sudu pred kojim se vodi ekstradicioni postupak dokumenta još uvek nisu stigla, što list Danas navodi da im je rečeno iz samog suda.

Ponta je podneo ostavku na mesto premijera jer ga je DNA kojom rukovodi Laura Koveši teretila za pranje novca, neplaćanje poreza i druge zloupotrebe. Ministar pravde Rumunije Toader zahtevao je smenu Laure Koveši, međutim, podržali su je predstavnici EU, predsednik Rumunije Klaus Johanis, rumunsko telo za izbor nosilaca pravosudnih funkcija i što je najvažnije masovno, rumunski narod. Na kraju je pritisak vladajuće večine ipak prevagnuo te je Klaus Johanis bio prinuđen da početkom jula 2018 god. smeni Koveši.

U poređenju sa Laurom Koveši Verica Barać nije imala ni približna ovlašćenja, niti čvrstu podršku domaćih ili inostranih političara, a što je najgore nije je podržao aktivno ni narod masovno... sve dok nije preminula.

Ovo je paradoksalni pokazatelj stanja svesti kod naroda u Rumuniji i Srbiji. Dok u Rumuniji u vladajuću elitu vlada veliko nepoverenje a rumunski birači većinski ne podelžu pokušajima medijskih manipulacija, u Srbi je je obrnuto, narod slepo veruje vlasti i imun je na visoku korupciju vlasti po principu, ako nema na Pinku i RTS to se nije ni dogodilo.

Ovakvo stanje posledica je dešavanja na političkoj sceni u proteklih 25-30 godina. Sav stres koji je srpski narod pretrpeo, vlast sada koristi za stvaranje psihologije straha od stvarnih promena, i spoljnog sveta. Ovim su srpski građani naterani da slepo veruju vlasti i da njihove poteze ne dovode u pitanje. Obmana je postala istina, a istina zlonamernost protiv državnih interesa. Ovom manipulacijum vlast je dovela građane na takav nivo svesti da realnost percipiraju kroz kontrolisane medije  a ne ono što se zaista oko njih dešava.

Rumuni su tako masovno glasali protiv Rumuna Viktora Ponte i izabrali za predsednika Nemca, političara iz redova nemačke etničke manjine jer su jednostavno smatrali da je on kompetentniji, a ponta korumpiran. U Srbiji su glasači međutim masovno glasali za Vučića ili Tomislava Nikolića zbog njihovog istaknutog nacionalizma dok je njihova kompetentnost biračima potpuno nebitna.

Da li možemo zamisliti situaciju u kojoj će srpski birači bez obzira na etničku pripadnost masovno za predsednika birati umesto etničkog Srbina, nekog etničkog Nemca, Mađara, Albanca...bilo koga od mnogobrojnih manjina u Srbiji, ili npr nekog deklarisanog Rumuna(Vlaha) na osnovu njihove kompetentosti a ne neminovno na osnovu njihove etničke pripadnosti?

Verica Barać je vodila Savet za borbu protiv korupcije u Srbiji što je delimično pandan rumunskoj DNA, u periodu 2003 – 2012. Preminula je u 57 godini života. U svom radu nije uživala ozbiljnu podršku ni političara ni naroda.

Savet kojim je rukovodila nije imao ni funkciju istražitelja na način kao DNA u Rumuniji, niti mogućnost prisluškivanja i pretresa (po odobrenju suda poput DNA), niti tim sastavljen od respektabilnog broja ljudi. Po tome čini se da je Savet za borbu protiv korupcije funkcionisao više kao telo čijim postojanjem se političari mogu dičiti, ali ne i dati mu ovlašćenja da nešto stvarno uradi. Uprkos tome "legendarne" su 24 privatizacije koje su bile predmet rada Verice Barać i koje su ipak dobile i neku vrstu institucionalnog epiloga. 24 privatizacije kojima se bavila Verica Barać je na kraju i Evropska komisija označila kao sporne, međutim, nije bilo epiloga na sudu u skladu sa njenim radom. Tako su procesi razvodnjeni i obesmišjeni te niko nije odgovarao. Osim što rad Verice Barać nije rezultirao na sudu na sličan način kao rad Laure Koveši u Rumuniji, nije bilo ni blagovremene podrške domaćih političara, dok su po njenoj smrti skoro svi iskazivali poštovanje. Slično se ponašao i običan narod, dok je Verica Barać iznosila u medijima probleme sa kojima se suočava, tužbe kojima je izložena, a sve to praćeno i njenim zdravstvenim stanjem koje se pogoršavalo, nikada nije bilo masovnih protesta, poput onih kojima narod štiti Lauru Koveši u Rumuniji kada političari požele da joj oduzmu ovlašćenja ili je smene. Očigledno ni EU ovlašćenja i rad tog Saveta nije tretirala na način kao što tretira neka druga pitanja. Iako i EU poput domaćih političara za mnoge stvari nije nadležna, ipak se stvari do kojih je stalo bilo evropskim bilo domaćim političarima institucionalizuju na ovaj ili onaj način.

Zanimljivo je kako su države u kojima je procesuiranje najviših zvaničnika rutinska stvar daleko snažnije i uticajnije na međunarodnoj sceni od država u kojima se politički i finansijski moćnici poistovećuju sa državom. Čak i u Rumuniji gde deluje DNA Laure Koveši na način koji impresionira veliki deo sveta, vodi se i dalje velika borba oko toga šta je prava mera borbe protiv korupcije. Od ishoda te borbe zavisiće ubuduće i pristup Rumunije evropskim fondovima, a iz tih fondova članice EU dobijaju mnogo puta više sredstava nego što recimo Srbija ostvaruje prilivom stranih investicija.

Laura Koveši istražuje i zloupotrebe evropskog novca i koliko njen rad bude više podržan u samoj Rumuniji veća sredstva će dolaziti iz fondova EU, jer su izgleda prošla vremena kada su fondovi iz EU masovno nenamenski trošeni u Istočnoj Evropi a da Evropa žmuri na to.

U Srbiji narod u većini nije informisan o tome koliko su fondovi EU za zemlje članice izdašni i da je reč o mnogo puta većem novcu u poređenju sa nivoom stranih investicija bilo gde. Najveći deo naroda je zakovan u temama koje nemaju veze sa šansama za boljitkom (poput fondova EU za članice), prečesto se u medijima priča o nekim zaverama, problemi se razvlače godinama i decenijama, institucije koja bi se bavila najvišim funkcionerima poput DNA u Rumuniji nema na vidiku, a nema ni reakcije naroda da podrži neki pelcer kada se on slučajno pojavi, kao što je to bila Verica Barać. Od pozitivnog rumunskog primera u vidu Direktorata za borbu protiv korupcije u Srbiji po rezultatima nema uporedivog primera, upravo suprotno - prisutni su pojedinci iz Rumunije koje ta antikorupcijska instuticija tamo optužuje.



Uticaj pravne države na status Rumuna/Vlaha u Timočkoj Krajini.


Srbija u odnosu na EU ima prioritetno pitanje postizanja neke vrste sporazuma sa Kosovom što odlaže stavljanje akcenta na druga pitanja. Organi EU pišu izveštaje i o drugim pitanjima, poput vladavine prava, ali nema operacionalizacije koja bi to instutuiconalno stavila u fokus u odnosu na Srbiju. Dok se u odnosu na Rumuniju EU aktivno bori da se očuvaju tekovina rada Laure Koveši i njenog tima. Ipak, uprkos impresivnim rezultatima DNA u Rumuniji epilog ove borbe još uvek nije poznat. Dakle sa jedne strane imamo Rumuniju u kojoj postoje snage koje se bore za funkcionisanje države na najvišem evropskom nivou ali i snažne protivnike u redovima političara i biznismena. Sa druge strane imamo Srbiju čiji establišment je povezan sa nekima koji su upravo bili procesuirani u Rumuniji.

Imamo li u Srbiji snage koje su povezane sa snagama koje u Rumuniji vode borbu za uređenje države po najvišim mogućim standardima ?!  

Pojedinci sa takvim nastojanjima postoje svakako, ali se njihov uticaj sputava i obesmišljava od postojećeg političkog establišmenta. Dok snage koje teže najvišim evropskim standardima ne budu imale adekvatan uticaj, pitanje prava Rumuna u Timočkoj Krajini uvek može biti razvodnjeno u okviru nekih interesa koji sa tim pravima nemaju dodirnih tačaka.

Zbog toga je malo verovatno da organizacije Rumuna/Vlaha iz Timočke Krajine mogu suštinski unaprediti položaj zajednice u saradnji sa političkim organizacijama i pojedincima u srpskoj vlasti kojima nije do uređenja sopstevne države (po delima, ne prema pukoj retorici), jer njima po prirodi stvari, ako ne poštuju sopstvenu etničku većinu-srpski narod,  ne može biti ni do poštovanja prava Rumuna/Vlaha. Čak i kada učine neki pozitivan gest ili korak to ne može biti iskreno, već radi nekog najčešće ličnog, skrivenog interesa i velika je verovatnoća da će neki drugim gestom ili korakom biti anulirano, na vidljiv ili manje vidljiv način.


E.C, S.P


14.07.2018

Laura Kodruca Koveši ( Photo Wikipedia)

 Verica Barać (Photo print screen:

Sajt Saveta za borbu protiv korupcije-Biografija)