asd
asd Vlaški Mozaik

Intrevju sa Zavišom Žuržom, predsednikom NVO „Ariadnae filum“ iz Bora



Beograd je nedavno posetio Viktor Ponta, prvi čovek Vlade Republike Rumunije. Nakon sastanka sa svojim srpskim kolegom Dačićem, g-din Ponta je razgovarao sa predstavnicima vlaške odnosno rumunske zajednice u Srbiji.

Tom razgovoru je prisustvovao i gospodin Zaviša Žurž, predsednik NVO „Ariadnae filum“ iz Bora.


Gospodine Žurž kakav značaj ima poseta predsednika rumunske vlade?


Smatram  je za jednu od najbitnijih poseta nekog rumunskog zvaničnika poslednjih godina, a posebno  je važno to  što je ovo prvi susret na ovako visokom nivou posle potpisivanja Protokola iz marta ove godine.


Ko se sve u ime vlaških odnosno rumunskih organizacija sastao i o čemu ste razgovarali sa premijerom Rumunije?


Vlašku zajednicu  iz Timočke krajine predstavila je dosta brojna delegacija koju su činili predstavnici  Rumunske pravoslavne crkve, na čijem je čelu bio  otac Bojan Aleksandrović , obeju političkih partija, kao i predstavnici nevladinih organizacija kao  i istaknuti članovi zajednice. Sastanku su prisustvovali i predstavnici rumunske zajednice iz Vojvodine. Akcenat je stavljen, pre svega, na težak položaj vlaške  zajednice u Srbiji i probleme sa kojima se suočava Rumunska pravoslavna Crkva u Srbiji. Odnosno da se posle potpisanog protokola u martu ove godine, ništa nabolje nije promenilo.


Kojih su se sve tema u razgovoru  dotakli dva premijera?


Koliko je meni poznato, razgovori su vodjeni  u vezi  razvijanja dobrosusedskih odnosa dveju zemalja, podrške koju Rumunija pruža  Srbiji u vezi  evropskih integracija. Ali što je za nas najvažnije jedna od tema je bio i položaj vlaške tj. rumunske zajednice u severo- istočnoj Srbiji.


U rumunsko-srpskim razgovorima, pitanje Vlaha je postala neizbežna tema. Na tome se, posebno sa rumunske strane, naročito insistira. Kako to komentarišete?


Da se država matica svih Vlaha probudila iz višedecenijskog sna, ili da se tek sada pitanje Vlaha ne kosi sa višim državnim interesima.


Šta konkretno Vlasi (kako glasi službeni naziv za našu zajednicu na srpskom), ili Rumuni (kako mi sebe unutar zajednice nazivamo)  u istočnoj Srbiji mogu da očekuju od ovog sastanka?


Pravo da vam kažem malo smo se i umorili od praznih obećanja koje smo imali u prethodnom periodu.  Ovde pre svega mislim na obećanja koja su data gospodinu Baseskuu od strane prethodnog režima. Mada, posle  svakog sličnog sastanka, kod većine nas pojavljuje se odredjeni optimizam, da je upravo ovo taj presudni  dogovor od koga će zavisiti očuvanje našeg nacionalnog identiteta, odnosno da će zajednica početi da uživa makar najelementarnija manjinska prava.


Deo rumunske javnosti  je skeptičan i izražava otvorenu sumnju u uspeh ovog sastanka. Koliko je opravdana bojazan da će srpska strana ponovo izigrati dogovor?

  

Ne znam! Stvarno - ne znam! Koliko god pokušali da shvatimo logiku ponašanja beogradskih političara prema vlaškoj zajednici, to nije moguće. Više puta je analizirano da država kao štoje naša, koja je posle svih sukoba, ratova, secesija... došla u poziciju veoma loše saradnje sa zemljama u regionu, ali i do velikog nezadovoljstva pripadnika manjinskih zajednica. Sa tim u vezi je još manje jasno zašto se komplikuju odnosi sa prijateljskom Rumunijom  i nama - najlojalnijom manjinskom zajednicom.? Prosto je nemoguće da bivši predsednik države, Boris Tadić, na sastancima koje je imao sa predstavnicima rumunske države kaže da će sve učiniti da stvari krenu sa mrtve tačke... da nama, koji smo na sastancima sa njim predstavljali vlašku zajednicu doslovce kaže: „znam da je prema Vlasima, ali i drugim manjinskim zajednicama, u prošlosti ova država činila nepravdu, ali verujte: Srbija je spremna da se toga odrekne i svakoj zajednici obezbedi uživanje svih manjinskih prava“.  Takođe  je, u našem prisustvu, rekao u vezi jezika: „da, nesporno  je da je vaš jezik rumunski, i znam da se oko toga pravi problem. Mi taj jezik moramo da uvedemo u školstvo, medije“. Da bi kasnije, njegovi ljudi, pripadnici vlaške zajednice, zajedno sa predstavnicima Socijalističke partije Srbije, preuzeli Nacionalni savet i počeli takozvanu“ standardizaciju vlaškog jezika“,  na jedan najpodliji način. Imamo iskaz tvoraca ćiriličnog i latiničnog vlaškog pisma da je to učinjeno za par sati, uz predhodnu dozvolu sa vrha. Gospodin Dačić najčešće „ne razume“ u čemu je problem. A njegovi potčinjeni (koji su zašli u šestu deceniju) vode Nacionalni savet Vlaha , do juče su se izjašnjavali kao Srbi - srpskog maternjeg jezika - i radu Saveta posvećuju  taman toliko pažnje koliko traju sednice. Ako ova država ima dobre namere, neka bar udostoji odgovora osam vlaških organizacija koje su poslale dopis i tražile prijem  delegacije kod predsednika države, republičkog remijera i zamenika premijera, pre skoro dva meseca.


Da li ste gospodina Pontu upoznali sa opstrukcijom na koju nailazi naša zajednica prilikom pokušaja upisivanja dece za nastavu na rumunskom jeziku? Hoće li biti pomaka po tom pitanju?


Mislim da je rumunska država u zadnje vreme mnogo ozbiljnije pristupila rešavanju navedenih problema; to se pre svega ogleda u informisanošću ljudi koji se ovim problemom bave. I tu mislim svakako i na Gospodina Pontu, koji je već imao sve informacije, a na satanku sa nama mogo je čuti samo našu potvrdu. Što se tiče poboljšanja, kada je reč o učenju rumunskog jezika u školi, to je jako kompleksno i osetljivo pitanje, jer decenijama Vlasi slušaju propagandu o tome da oni nemaju nikakve veze sa Rumunima i rumunskim jezikom, a da pri tome ne postoji niti jedna, jedina lekcija u udzbenicima bilo kog nivoa obrazovanja gde bi, pre svega, pripadnici vlaške zajednice, ali i njihovo većinsko okruženje, mogli da pročitaju nešto o našem jeziku, istoriji, kulturi i tradiciji…

Kao i 2009. godine, kada smo dobili i formalno odobrenje Ministarstva prosvete, na čijem je čelu bio aktuelni ministar Obradović, i kada su potrebna dokumenta i zahtevi roditelja  predati, prvo su nas mesecima držali u neizvesnosti  ,a onda pred nam je, pred sam početak školske godine  rečeno  da su dokumenta „zagubili“ i da „ponovo šaljemo zahteve“. Slično je i ove godine.  Od petnaestak  škola u kome su zahtevi bili predati, procedura je započeta samo u Osnovnoj školi „Stanoje Miljković“ u Brestovcu kod Bora, gde su čak i onih dvadesetak roditelja koji su potpisali zahtev za učenje jezika, pitali da li hoće informatiku ili rumunski jezik sa elementima nacionalne kulture, uz prateću propagandu zastrašivanja („Rumunizacija,  Novo Kosovo“ itd.).Tako da je ispalo da tamo gde ima dvadeset i nešto zahteva sada nema ni jednog zainteresovanog roditelja.


Gospodin Ponta je, navodno, svom srpskom kolegi poručio da očekuje konkretne pomake umesto pukih obećanja. Šta bi, po Vama, ti „konkretni pomaci“ trebali da predstavljaju?


Primenu Ustava  i zakona Republike Srbije.  Kada je reč o  zakonima, tu pre svega mislim na Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i na Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.




ARIADNAE FILUM