asd
asd Vlaški Mozaik

Timoc Press - vlaška elektronska novinska agencija-posetite nas na www.timocpress.org uvek aktuelne informacije iz vlaške zajednice


JOVAN POPOVIĆ


[...]
          Pre svetskog rata, živeo je u selu Mihajlovcu okruga krajinskog neki Jovan Popović koji je bio i narodni poslanik. On je pokušavao da među tamošnjim Srbo-Vlasima širi nekakvu rumunsku propagandu, sam na svoju ruku i ako nikoga uza se nije imao. O tome Jovi evo što sam doznao od pok. Miloša Miloševića, inžinjera, načelnika Ministarstva građevina, koji je duže vreme bio sa službom u okrugu krajinskom:
          "Neki Jova Popopić, kafedžija iz sela Mihajlovca, okruga krajinskog koji je bio narodni poslanik, bio je u vezi s tajnim rumunskim propagandsknim komitetom u Bukureštu. Kao narodni poslanik, on je za vreme naprednjačke vladavine podneo bio Narodnoj skupštini jednu interpelaciju, sa kojom je tražio da naši Srbo-Vlasi dobiju svoje škole i crkve. Kad je poč. Milutin Garašanin ministar to doznao, on pozove Jovu kod svoje kuće, pa ga je ovako upitao? "A jeli ti Jovo? Što si ti ono tražio od Skupštine za naše Srbo Vlahe?". Poslanik Jova videći da je Garašanin uzbuđen i ljut na njega našao se bio u čudu, počeo se izvinjavati ali nije znao šta će da mu odgovori ".
          "Čuješ ti Jovo" - rekao mu je ministar Milutin Garašanin - "Ako još danas ne trgneš u Skupštini onu tvoju ludu interpelaciju, znaj Jovo" i u tom trenutku Garašanin je izvadio svoj revolver iz fijoke i rekao Jovi da će ga on ovim revolverom na mestu ubiti. "To Jovo dobro upamti."
          Posle tog sastanka s ministrom Milutinom Garašaninom, Jova se je opametio, digao je ruke od njegove "rumunske propagande" i prekinuo je sve veze s tajnim propagandističkim rumunskim komitetom, jer je video, da mu se iz glavnog propagandističkog odbora vlaškog slabo odzivaju i Komitetu je vlaškom vratio sve propagandističke knjige i spise koje je iz Vlaške dobio.
          O tome Jovi Popoviću rumunskom agitator iz sela Mihajlovca imamo i jedan izvještaj od jednog sveštika iz okruga krajinskog koji izvještaj ovako glasi: "Taj Jova bio je dobrog materijalnog stanja. Imao je ženu i jednog sina i jednu kćer po imenu Nicu. Kćer Nicu poslao je Jova na nauke u Rusiju i ona se tamo i udala.
          "Kad su Jovi i sin i žena pomrli i kad je on sam ostao, on proda svo svoje imanje u selu Mihajlovcu, pređe u [str. 381] Rumuniju, a iz Rumunije otišao je kod svoje kćeri u Rusiju.1 [1 Po mišljenju nekih Krajinaca Jova je morao da bježi iz Srbije, jer nije smeo da sačeka srpsku vojsku, koja je dolazila s fronta.] No kako Jova možda nije mogao da živi u Rusiji među tamošnjim "Boljševicima", on se vrati natrag u Srbiju s namerom da povrati svoje prodato imanje pre rata, pa kad u tome on nije mogao uspeti, on je onda sa svim bio propao i umro je - kao što kaže pop Mihajlo u bolnici "kao niko njegov". [str. 382]


Đokić, Ivan. Kroz naselja s. i. Srbije, Banata i susednih krajeva: istoriska etnografska opažanja, Beograd, 1934, str. 381-382.
Obradio u pisara-u: P. Durlić

P. S. Jovan Popović, narodni poslanik iz sela Mihajlovca okruga Krajinskog, bio je prvi čovjek koji je zvanično zatražio autonomiju za Vlahe početkom 80-tih godina 19-tog veka.